Klupa iza klupe, drug do druga,

I svaki drug, zamislite, vrijedan.

Znate već o kome pričam,

O drugarima iz V1.

Taj V1 nije sasvim običan.

Njega krase sitne glave,

Osmjeh u krajevima usnica i

Kosice crne i plave.

A običan nije jer u sebi krije:

Deja, Slavku, Belog, Simu,

Kiću, Anju, Maju, Gocu,

Stefku, Stefa, Slađku,

i Nikola, čak trojicu!

Zajedno su pravi tim,

Druženje je njima bitno,

Na oblaku da doleti,

samo hitno, hitno, hitno‼!

Šala, smijeh, pjesma, igra,

Zapljuskuju sa svih strana,

Prijateljstvo ono pravo,

Izvirilo iza paravana.

Pa sad tako važni, silni,

U klupe svoje oni sjedaju,

I naglasivši manu mržnje,

O ljubavi nam pripovijedaju.